Europa ima plan protiv Trumpa? U igri su vojne baze: "Nema povratka na staro"

Iako bi vojni sukob između SAD-a i bilo koje europske sile vjerojatno bio jedan od najkraćih ratova u povijesti, postoje i drugi načini na koje saveznici Grenlanda mogu pružiti otpor američkom predsjedniku ako odbije kompromis.

Među ključnim točkama pritiska ističe se opsežna mreža vojnih kapaciteta u regiji, koje SAD koristi – žargonom geopolitike – za projiciranje američke moći daleko izvan vlastitih granica, osobito u Africi i na Bliskom istoku.

Zašto bi SAD trebao i dalje imati pristup tim bazama ili primati potporu savezničkih mornarica, zračnih snaga ili čak obavještajnih službi, ako pokuša zauzeti suvereni teritorij članice NATO-a poput Danske?

Pitanje je toliko osjetljivo da diplomati nastoje spriječiti da uđe u glavne rasprave među vladama u dvoranama summita EU-a ili NATO-a. Ipak, pet dužnosnika i diplomata potvrdilo je za POLITICO da se iznimno osjetljiva tema kako uzvratiti Trumpu privatno raspravlja diljem kontinenta.

Osim vojnih kapaciteta, SAD se oslanja i na Europu kao ključnog trgovinskog partnera, dok europske vlade svake godine troše desetke milijardi dolara na kupnju američkog oružja. Sve to predstavlja potencijalnu polugu pritiska, ako europski kupci odluče prestati „kupovati u SAD-u“.

Velik je rizik, upozoravaju neki dužnosnici, da bi takav izravan izazov brzo prerastao u potpuni raskid transatlantskih odnosa. Drugi pak smatraju da savez pod Trumpom postaje sve toksičniji i da Europa mora krenuti dalje.

Najbliže otvorenom upozorenju o mogućoj odmazdi došao je francuski predsjednik Emmanuel Macron u zagonetnim izjavama.

„Ne podcjenjujemo izjave o Grenlandu“, rekao je Macron ovoga tjedna svojim ministrima. „Ako bi bio povrijeđen suverenitet europske i savezničke države, posljedice bi bile bez presedana. Francuska vrlo pomno prati situaciju i djelovat će u punoj solidarnosti s Danskom.“

Francuski vladin dužnosnik nije mogao potvrditi je li Macron bio ili planira biti u kontaktu s Trumpom oko Grenlanda, ali je naglasio da je riječ o „iznimno osjetljivoj temi te da predsjednik pažljivo važe svaku riječ“.

Lakši ili teži put

Macronovo prikriveno upozorenje stiglo je u trenutku kada su ministri vanjskih poslova Danske i Grenlanda započeli razgovore s Trumpovom administracijom u Washingtonu u potrazi za kompromisom o sudbini otoka s 57 tisuća stanovnika.

Nakon razgovora u srijedu s potpredsjednikom JD Vanceom i državnim tajnikom Marcom Rubiom, danski ministar vanjskih poslova Lars Løkke Rasmussen pokušao je zvučati optimistično, ali je priznao da dogovor nije na vidiku. „Predsjednik ima želju preuzeti Grenland“, rekao je Rasmussen novinarima. „I stoga i dalje imamo temeljno neslaganje.“

Diplomati iz europskih zemalja, koji su željeli ostati anonimni zbog osjetljivosti teme, rekli su da se u prijestolnicama vode rasprave o tome kako se suprotstaviti Trumpu. Lakše opcije uključuju odugovlačenje, lobiranje među republikancima u Washingtonu, slanje savezničkih vojnika u posjet Grenlandu pa čak i javnu kampanju u SAD-u.

No spominje se i mogućnost uskraćivanja potpore američkim vojnim raspoređivanjima, uključujući radikalne prijedloge da se ponovno preuzme kontrola nad američkim bazama, rekao je jedan diplomat.

„Razgovara se o tome kako izvršiti pritisak i poručiti: ‘Trebamo vas, ali ako ovo učinite, uzvratit ćemo na neki način’“, rekao je diplomat. „Istodobno, nitko to ne želi javno izgovoriti.“

"Moramo biti spremni"

Glavni razlog zbog kojeg Europljani nerado zauzimaju oštar javni stav jest uvjerenje da je Trumpova potpora ključna za osiguravanje vjerodostojnih sigurnosnih jamstava Ukrajini u bilo kakvom mirovnom sporazumu s Rusijom. Usto, mnogim saveznicima teško je uopće zamisliti svijet u kojem SAD silom preuzima Grenland. „Možda je to puko samozavaravanje“, rekao je diplomat, ali je dodao: „Moramo biti spremni.“

Drugi europski dužnosnik potvrdio je da vlade raspravljaju o tome kako učinkovito uzvratiti na američke teritorijalne zahtjeve. „Europa ima poluge pritiska, ali ih ne koristi u punoj mjeri“, rekao je.

Trenutačno Europljani psihološki nisu spremni za razinu eskalacije koju bi takva odmazda izazvala. „Moramo se pripremiti“, dodao je dužnosnik.

Unutar NATO-a, gdje je svaka rasprava o kažnjavanju Amerikanaca uglavnom tabu, neki ističu da bi to bio mač s dvije oštrice. „Korištenje baza kao pregovaračkog aduta – i to je moguće – rezultiralo bi obostranom štetom“, rekao je jedan NATO-ov diplomat. „Europa bi dodatno izgubila sigurnosna jamstva, a SAD svoju najvredniju platformu za djelovanje prema van.“

Koji su točno kapaciteti?

Prema podacima iz 2024., SAD je u Europi imao 31 stalnu bazu i još 19 drugih vojnih lokacija u sklopu Zapovjedništva američkih snaga u Europi. To uključuje najmanje 67.500 aktivnih vojnika, ponajviše stacioniranih u Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu.

Među njima su najveća NATO-ova baza u Europi u Ramsteinu u Njemačkoj te zračne baze Lakenheath i Mildenhall u Ujedinjenom Kraljevstvu, koje zajedno imaju oko 3.000 pripadnika vojske. Zračna baza Aviano u Italiji podupire jedino američko borbeno zrakoplovno krilo južno od Alpa i, prema Centru za europske političke analize, predstavlja „ključno središte NATO-ove zračne moći“.

Ben Hodges, bivši zapovjednik američkih snaga u Europi, rekao je da su te baze „ključne za spremnost i omogućavanje globalnog strateškog dosega SAD-a“.

Prisila da Amerikanci napuste te lokacije imala bi „katastrofalan“ učinak na američke operacije, rekao je Hodges, pri čemu Ramstein posebno služi kao ključno polazište za raspoređivanja na Bliskom istoku i u Africi.

To, međutim, nije jedina europska poluga. Washington bi u slučaju raskida izgubio i oko „polovice“ svojih kapaciteta za razmjenu obavještajnih podataka, tvrdi Hodges, dok bi Europa mogla zaprijetiti i prestankom kupnje američkog oružja. U 2024. europske su zemlje odobrile moguće međuvladine ugovore vrijedne 76 milijardi dolara – više od polovice ukupnog američkog izvoza naoružanja u svijetu.

„Europa može pomoći u spašavanju NATO-a i transatlantskog odnosa sa SAD-om tako da se suprotstavi Americi, a ne da bude poslušni statist koji se jednostavno povlači“, rekao je Hodges.

"Nema povratka na staro"

Kada je Trump u lipnju prošle godine bombardirao Iran, američki vojni planeri očekivali su znatno snažniji otpor iranskih snaga te su zatražili potporu europskih zračnih snaga, uključujući preko NATO-ove baze u blizini rumunjske obale Crnog mora. Tek prošloga tjedna američke su snage koristile britanske baze u operaciji zapljene tankera ruske „sjenovite flote“ u sjevernom Atlantiku.

Europski dužnosnici navode te primjere kao dokaz da Trumpu i dalje trebaju vojni kapaciteti u Europi.

Logistički gledano, zatvaranje američkih baza donijelo bi „duboke izazove“, rekao je Geoffrey Corn, direktor Centra za vojno pravo i politiku na Sveučilištu Texas Tech, poput upravljanja povlačenjem postrojbi i pravnih zahtjeva za vrijednost vojne imovine. No pravno gledano, „to je prije svega pitanje domaćeg prava“ za europske zemlje koje žele okončati američku prisutnost. „To je njihovo pravo“, rekao je.

Unatoč zabrinutosti zbog Trumpovih ambicija prema Grenlandu, to ipak nije najveći sigurnosni prioritet za EU ili Ujedinjeno Kraljevstvo. Iako su zemlje poput Njemačke, Švedske, Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske obećale poslati vojno osoblje na otok kao znak potpore, druge strahuju da je spor opasno odvraćanje pozornosti od ključne zadaće – obrane Ukrajine od Rusije.

Bez američkih sigurnosnih jamstava, priznaju diplomati, bit će nemoguće odvratiti Vladimira Putina od novog napada na Ukrajinu, pa umirivanje Trumpa zasad mora imati prednost, čak i ako savez dugoročno neće opstati.

„Transatlantski odnos se mijenja“, rekao je jedan dužnosnik iz zemlje članice EU-a. „Nema povratka na staro.“